BisNer

"...ova ruka kaže ti da staneš i zamisliš se nad svojim rukama..."

22.10.2009.

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ - S BIH U JUŽNU AFRIKU

RAZOTKRIVANJE  

 

NN: Miroslav Ćiro Blažević priznao da je pogriješio protiv Francuza na SP-u 1998.

 

N: Da mi je ova pamet bila, bio bih svjetski i europski prvak

 

PN: Treba pobijediti Estoniju, a to nije lako. Logično je da sam sad potpuno u tom problemu, tražeći već sada najbolju soluciju i moleći Boga da mi se nitko ne ozlijedi

 

 

Piše: Nermin Bise

 

Ljeto 1998. Hrvatska je na vratima finala Svjetskog prvenstva. Protivnik je domaćin i organizator – reprezentacija Francuske. Svečana loža St. Dennis stadiona u Parizu u najjačem sastavu.

Sama krema svjetskog i europskog nogometa sjedi i priželjkuje samo jedno. Hoće li konačno netko zaustaviti to čudo od reprezentacije na čijem je čelu karizmatični Miroslav Ćiro Blažević. Bilo bi idealno da domaćin i organizator Francuska zaustavi furiozan nalet Ćirinih vatrenih sinova, kao da se dalo iščitati s izraza lica Michela Plattinija, Seppa Blatera, Lenarta Johanssona. S njima uz rame sjedi i isto priželjkuje nogometni mogul Bernard Tapie, dugogodišnji šef francuskog kluba Olimpique iz Marseilla i siva eminencija, odnosno alfa i omega europskog i svjetskog nogometa. Svoje su mjesto u loži našli, logično je, i dva predsjednika Jacques Chirac, prvi čovjek Francuske, i sad već pokojni predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Hrvatska vodi 1:0. A onda na scenu stupa Lilliam Thuram. Dvije lopte gotovo s istog mjesta, a bilo je više od dvadeset metara udaljenosti, završile su iza leđa Dražena Ladića. Sve ostalo je povijest...

- Pogriješio sam. Da mi je tada ova pamet bila, bio bih svjetski prvak i prvak Europe s Hrvatskom. Samo da mi je tada bila ova pamet. Nažalost, to me proganja i proganjat će me do kraja života“, rekao je u ekskluzivnom razgovoru za Dnevni list Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, što su mu novinari u jednom od brojnih epiteta prikačili uz ime.

 

MN: Sve jači i upečatljiviji

 

Kroz čitavu karijeru, a ona traje prilično dugo i uspješno, novinari, i ne samo oni, kačili su Ćiri i zamjerali, hvalili ga i uzdizali u nebeske visine, kritizirali i stavljali na lomaču. Njegova se svaka izjava, pojavljivanje u medijima, posebno vagalo i mjerilo. Ćiro je naprosto mamac za široke mase. Karizmatičan i duhovit, izravan i bez dlake na jeziku s bogatim dijapazonom komentara i upadica svojstvenih samo njemu, Čiro se, iako u osmom desetljeću života, i dalje osjeća poletan i pun energije. Ništa od svog šarma Blažević nije izgubio. Štoviše, kako vrijeme prolazi Čiro je sve jači i upečatljiviji.

Aktualnom izborniku nogometne vrste BiH Miroslavu Ćiri Blaževiću ne treba ništa nego se pojaviti na najfrekventnijoj sarajevskoj ulici Ferhadija, pa da u djeliću sekunde postane meta za dječicu od desetak godina, ljepuškaste sarajevske djevojke u dvadesetima, sredovječne dame, prolaznike svih uzrasta koji su imali sreću podijeliti osjećaj da Blaževiću stisnu ruku. Fotografiraju se s njime ili mu zatraže autogram. Taksisti i drugi vozači zastajkuju. Pritiskuju dugmad u vozilima i odjednom kolone vozila trube u jedan glas. Ljudi iz tramvaja mašu, Ćiro im uzvraća.

 

MN: Ljudi ga naprosto obožavaju

 

Sami smo se uvjerili u karakterističan prizor na najpoznatijoj sarajevskoj ulici. Sjednica Izvršnog odbora NS-a BiH trajala je nešto više od tri sata. Završila je u 14.15 sati. Najveća špica u Ferhadiji. Do restorana Libertas gdje smo dogovorili razgovor s Blaževićem od zgrade Saveza, treba nam 200 metara. Najmanje 50 ljudi u te dvije stotine metara naprosto ga je zaskočilo. Ljube se s našim izbornikom, žele mu mnogo sreće i zdravlja. Jedna mu gospođa predlaže da povede BiH kao političar velikom brzinom kako to naša nogometna vrsta radi. Ćiro se smiješka, sa svima se srdačno rukuje, ljubi se, maše rukama, otpozdravlja. Ona ista gospođa Ćiri govori da političari u BiH bar u djeliću postotka slijede njega i naše nogometaše, sve bi bilo ljepše i bolje. Blažević na to, u svom stilu, kratko poentira: „To je nažalost tako.“ Pitamo našeg sugovornika u kojoj je mjeri rutina i pristojnost u pitanju, a koliko je prisutna istinska želja da se s ljudima koji ga naprosto obožavaju, ostane na tako nonšalantnom i prirodnom rastojanju. S takvom vrstom pritiska Blažević se nosi uspješno destljećima. Gdje god je došao, uvijek je bila ista slika: Zagreb, Priština, Zürich, Sarajevo, Teheran, Nantes... Ipak, sa simpatizerima i navijačima reprezentacije BiH sve je nekako drukčije, prirodnije i originalnije. To će nam Ćiro sam i priznati.

- Ja jako volim ljude i imam jednu odgovornost prema svim našim navijačima. Ne može se dogoditi da ja bilo kome uskratim potpis ili fotografiranje s ljudima koji to žele, i to obavljam sa zadovoljstvom. To meni nije teško. Dapače, vrlo sam sretan kad je to tako. Kad jedanput budu prolazili pored mene kao pored turskog groblja, onda je to početak kraja, počeo je Blažević razgovor u svom stilu.

Dodaje kako je i kompletna europska, ali i svjetska nogometna javnost konačno reprezentaciju BiH prihvatila s ogromnom dozom respekta i poštovanja.

 

MN: Od neprijatelja stvara prijatelje

 

- Ono što osobito veseli jest činjenica da cijela populacija ne samo ovih prostora, nego cijele Europe navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Ja sam se bavio tim fenomenom i nije bilo teško doći do zaključka da su simpatije u svijetu iz jednog prostog razloga, i to sentimentalne naravi, jer svi su solidarni s reprezentacijom Bosne i Hercegovine radi svega onoga što je ovaj narod propatio, kaže nam izbornik BiH.

Svuda gdje je imao trenerski izazov, Ćiro je uspio ostaviti dojam osobe koja je osim izražene karizme i u misionarskoj funkciji. Kao takav nije uvijek rado prihvaćan u sredinama gdje je dolazio. Najbolji primjer je i njegova rodna domovina Bosna i Hercegovina. Mnogi su se treneri iz naše zemlje javno pobunili protiv Ćirina dolaska na čelo naše izabrane vrste. O njihovim imenima ovom prilikom nećemo govoriti. Veliki broj novinara, također, imali su rezerviran i prilično oštro i kritički uobličen pristup na vijest da će Blažević preuzeti kormilo reprezentacije BiH.

I potpisnik ovih redova u nekim svojim tekstovima nije štedio Blaževića. Veličina našeg izbornika je, između ostalog, i u tome, a to nam je javno i priznao da od ljudi koji imaju prilično neprijateljski i odbojan stav prema njemu, želi stvoriti prijatelje. Tako se na najbolji način, na sebi svojstven način, obratio i brojnim trenerima iz BiH.

 

MN: Džentlmenski prema mlađim kolegama

 

- Isto tako ću se zahvaliti onima koji nas na jedan divan način prezentiraju, radeći po Europi na jedan korektan način. I oni su u mnogome doprinijeli da ova manifestacija simpatija prema našoj reprezentaciji bude refleks simpatije prema cijeloj Bosni i Hercegovini. To je za jednog moralnog čovjeka, što si ja utvaram da jesam jedna velika hipoteka i znam da sam privilegiran utoliko jer sam u poziciji da ovom narodu donesem, zajedno s mojom momčadi, nove radosti i novu vrstu dostojanstva. To nije nimalo lako podnijeti. Ja se s tim dosta teško nosim, ali nosim se i u ovom trenutku moja najprimarnija preokupacija je Estonija, rekao nam je izbornik i na taj način prebacio priču na predstojeći kvalifikacijski ogled u Tallinu protiv Estonaca. Pobjedi li BiH u toj utakmici, onda je doigravanje i definitivno osigurano.

- Ne daj Bože, moglo bi se dogoditi da pokvarimo sve ono što smo tako mukotrpno stekli. Treba pobijediti Estoniju, a to nije lako. Logično je da sam ja sad potpuno u tom problemu, tražeći već sada najbolju soluciju i moleći Boga da mi se nitko ne ozlijedi.

 

MN: Ne daj Bože susret s Hrvatskom

 

Težak poraz Hrvatske u posljednjem srazu s Engleskom na Wembleyju naš je izbornik podnio teško. Kaže kako nije vidio nakon te utakmice jednog od svojih vatrenih sinova sa SP-a u Francuskoj 1998., Slavena Bilića koji se nalazi na užarenoj izborničkoj stolici.

- Nisam popričao s Bilićem jer ja njemu neizmjerno vjerujem. Slučaj i sreća su htjeli da je Bjelorusija pokazala stvarno jednu sportsku svijest i korektnost. Oni su svojim neodlučnim rezultatom protiv Ukrajine širom otvorili vrata Hrvatskoj za sudjelovanje u dodatnim kvalifikacijama. Mene ne brine Hrvatska, oni odoše u kvalifikacije, mene brine naša reprezentacija, jer smo mi u jednoj neprilici da upropastimo sve ono što smo stekli mukotrpno. Da završimo priču s Hrvatskom. Ja navijam za Hrvatsku i sretan sam da je odškrinula širom vrata za sudjelovanje u dodatnim kvalifikacijama. Ono što priželjkujemo je da i mi budemo tamo. Nadam se da se neće dogoditi da se mi nađemo s Hrvatskom u tom doigravanju, ponovio je svoje strepnje Ćiro ukoliko sreća odredi da se u dodatnom meču odluke za odlazak u Južnu Afriku BiH bude morala sudariti s Hrvatskom.

- Ja sam profesionalac i ne daj Bože da se mi nađemo s Hrvatskom. Ja ću profesionalno odraditi svoj posao i bit ću milijun posto na strani moje reprezentacije, a to je danas Bosna i Hercegovina. Bez obzira što me vežu najljepše uspomene s Hrvatskom, ja ću uistinu profesionalno to odraditi, iako se previše molim Bogu da bi mi tu nesreću pripremio i uputio nas na Hrvatsku u razigravanju, potpuno otvoreno je Blažević otkrio svoje karte u slučaju da se scenarij koji nikako ne želi, pretoči u stvarnost.

 

 

Okvir 1

N: Ja sam za Hebranga

 

Neizostavno pitanje u razgovoru s Miroslavom Ćirom Blaževićem svakako su i predstojeći predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Treba podsjetiti da je svojevremeno i sam Blažević bio predsjednički kandidat za Banske dvore. Između Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića, Ive Josipovića i eventualno Milana Bandića, Ćiro je kratko, kao iz topa, ispalio ime svoga favorita: „Ja sam za Andriju Hebranga!“

 

Okvir 2

N: Odemo li u Južnu Afriku, nećemo biti autsajderi

 

Budući da je i sam priznao u razgovoru za Dnevni list kako je pogriješio u polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., Ćiro je sa zadrškom ustvrdio da mu je tada bila sadašnja pamet, bio bi na vrhu svijeta s Hrvatskom. Naš je dojam i konstatacija sadržana u sljedećem:  Tko još to zna pod kakvim okolnostima je Thuram preokrenuo rezultat u tom susretu? Zanimalo nas je predviđanje Blaževića dokle BiH može otići ukoliko se plasira u Južnu Afriku: Ako bi slučaj i sreća htjeli da odemo, mi sigurno nećemo biti autsajderi“, rekao nam je Blažević.

 

Okvir 3

N: Zabrinutost potisnula emocije

 

U susretu s Armenijom u Erevanu naš izbornik nije za 87 minuta pokazao niti jednu emociju. Onda je izišao Ibričić, rezultat je bio već 2:0 i pobjednik je bio izvjestan. Tek tada Ćiro se osmjehnuo i poljubio strijelca prvog pogotka u Erevanu Senijada Ibričića:

- Ja, nažalost, imam isuviše puno iskustva da ne bih znao kako se u nogometu za trenutak stvari okrenu. Potkraj sam bio radostan u Erevanu iako sam bio jako zgrčen i prepadnut da se ne dogodi neki kiks, što u nogometu se to u trenutku dogodi. Razumljiva je bila moja zabrinutost, točnije moja koncentracija da povučem nužne poteze da bi spriječio zlo, rekao je Blažević.

 

Okvir 4

N: Dinamom vladaju nestručni ljudi

 

- Jako mi je žao da je Dinamo u poziciji da ne može konkurirati Europi, jer je imao mogućnost to napraviti. Mislim da kadrovska politika nije vođena na jedan stručan način, nego na način koji nametne jednostavno prilika. Nogomet je uistinu atomska bomba. Tu ne smiješ povlačiti krive poteze, jer ćeš onda eksplodirati, prokomentirao je Blažević stanje u klubu, za koji ga vežu posebne emocije iz njegove dugogodišnje karijere.

08.09.2009.

Sada nam treba zajednistvo...

Kada je opci interes u pitanju i sveukupno vaganje onda sam spreman uputiti javnu ispriku i izvinjenje Miroslavu Ciri Blazevicu. Prekidam svaku vrstu svog kritickog pisanja o nasem selektoru u trenutku kada nam za nesto vise od 24 sata pocinje odlucujuca utakmica protiv Turske.

Vidio sam u Cirinim ocima i na njegovom licu prvu izrazenu emociju protiv Armenaca tek u 87.minuti kada je Ibricic izasao iz igre i kada se nasmijao u znak olaksanja jer je bio svjestan da vise ne mozemo izgubiti, i to zahvaljujuci bas Senijadu Ibricicu. Do tog trenutka Ciro je bio ozbiljno zabrinut i smrknut, s razlogom jer to sta su pokazali igraci nije ulijevalo nadu pred utakmicu s Turcima na Bilinom polju...

Ciro, sutra na vecer smo zajedno...Pobjedite, jos samo ovaj put. Kasnije ce sve ici lakse...

Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino...

01.09.2009.

Zašto i kome je zasmetao Marjan Mijajlović-Zmaj?

Vijest koja je širu sportsku javnost u BiH, ali i van nje, poprilično iznenadila definitivno je potvrđena: Marjan Mijajlović neće biti komentator TV Hayat koja će u subotu navečer iz Erevana izravno prenositi kvalifikacijski nogometni meč između selekcija Armenije i BiH. U ekskluzivnom razgovoru za Dnevni list, koji će biti objavljen u petak u našem sedmičnom TV prilogu, Mijajlović je rekao kako je do njegovog odlaska s TV Hayat došlo nakon sporazumnog prekida Ugovora s tom televizijskom kućom. ''Niti je meni bilo tko dao otkaz, niti sam ja dao otkaz njima na Hayatu. Riječ je, dakle, o sporazumnom raskidu Ugovora i to je cijela istina'', rekao nam je ovaj karizmatični komentator nogometnih utakmica koji je za kratko vrijeme pridobio ogromnu naklonost navijača nogometne reprezentacije BiH. Njegov angažman u spomenutoj TV-kući i prelazak iz tadašnje matične kuće Sport kanal uslijedio je nakon brojnih zahtjeva navijača da uživo komentira utakmice izabrane vrste Miroslava Ćire Blaževića. Široj se sportskoj bh.javnosti približio kao komentator Sport kanala kada su njegovi komentari i usporedbe izgovarani na utakmicama klubova Bundes lige (Wolfsburga i Hoffenheima) za koje nastupaju naši reprezentativci Ibišević, Misimović, Salihović i Džeko, preko noći postali svojevrsni hit među poklonicima najvažnije sporedne stvari na svijetu. Kulminaciju oduševljenja navijača BiH Mijajlović je proizveo frenetičnim i njemu svojstvenim stilom komentiranja utakmice u Genku u kojoj je BiH razmontirala Belgiju. A, onda je nekome Mijajlović naprosto zasmetao o čemu donosimo priču iz razgovora s njim u petak u narednom broju sedmičnog TV priloga Dnevnog lista.

29.08.2009.

PJESMICA za 5.razred Osnovne...

tek napisan uradak...
bujrum...

Nemirice, lijepa moja leptirice...

saljem ti ovo pismo da bi shvatila
kol'ko je moja dusa patila...

Znam da pjesme pises...
punim plucima dises...

i jednoga dana vrlo je bitno
do izrazaja ce doci nesto sitno

Sitnice nekome ne znaci nista
nekome sitno ustvari je sve...

Pijavica je ona uporna glista
sto krv siše i napada te...

25.08.2009.

BAJRAMSKI TURNIR - Teniseri rekreativci Mali Wimbledone - Blagaj 2009

Dragi prijatelji, kolege blogeri, teniseri-rekreativci...

Kako vam se dopada ideja da organizujem Bajrmaski turnir za blogere i blogerke - tenisere i teniserke - rekreatvice i rekreativke (Gender ravnopravnost na nivou:)))) i to za Bajram u gradicu Blagaju koji se nalazi 6 kilometara od Mostara, culi ste svi za Vrelo Bune i Blagajsku tekiju...

Dva travnata terena su jedina takva u bivsoj Yugolsaviji, mozete li vjerovati? I nude potpuno uzivanje, ugodjaj i sjajno druzenje...

Kada vidim vase reakcije i sugestije, o detaljima mozemo naknadno. Imamo vremena...

Sirite dalje i linkujte na moj blog...

@@@@blogerski pozdrav

24.08.2009.

Velez i Borac...

Mostarski Velez (ne onaj iz Sarsfielda koji je prvak Argentine) i banjalucki Borac su trenutno najbolji klubovi fudbalske Premijer lige Bosne i Hercegovine. To su dva kluba koja su u bivsoj Jugoslaviji imali najvise simpatizera van svojih gradova. Velez posebno. Zajedno su ispali prije nekoliko sezona iz elitnog bosansko-hercegovackog drustva. Banjalucani su se vratili vec naredne sezone, dok su Rodjeni morali tri sezone igrati u nizem (federalnom) rangu takmicenja.

Za cetiri kola na pocetku ove sezone Velez i Borac su zajedno dali 22 gola (14 Mostarci - Dzafic (5), Zaimovic (4), Colic (3), Velagic (1) i Durakovic (1), a Banjalucani jos 8 golova). Osvojili su isto toliko bodova zajedno, dakle 22 (Borcevih 12 plus Velezovih 10) . Primili su zajedno 6 golova, po tri i Velez i Borac.  Posto su brojke neumoljive, uz duzno postovanje svih ostalih klubova, tretirat cu nekadasnje  jugoslavenske prvoligase i jos dodati aktualnog prvaka Zrinjski iz Mostara. 

Pa, krenut cu od prvaka Zrinjskog. Neocekivano los start. Ima mrsava 3 boda na kontu, bez ijedne pobjede, sa samo jednom domacom utakmicom koju je remizirao sa Slavijom. Kordic i drustvo dali su 4 gola ili jedan po utakmici, a primili 6 odnosno 1,5 po utakmici.

Ex-Yu ligas Sarajevo, zaokupljeno evropskim utakmicama odigralo je tri utakmice.  Dva domaca remija, protiv Slobode i Veleza (bilo je po 1:1) i uvjerljiv poraz u gostima kod Modrice (0:3) bordo momke zakovalio je pri dno tabele s jos mrsavija 2 boda i gol razlikom 2:5.

Zeljeznicar je valjda najskuplji klub Premijer lige.  Ima pobjedu protiv Celika u gostima, poraz na gostujucem terenu, te jednu pobjedu na Grbavici i jedan remi protiv Zrinjskog. Ukupno 7 bodova i gol razliku 4:3.

Celik je ocajno otvorio sezonu. Na Bilinom polju su ga porazili Zeljeznicar i Borac, a na gostujucim terenima su osvojili jedan bod i dozivjeli i treci poraz u cetiri  odigrane utakmice. Uz gol razliku 2:5 imaju samo 1 osvojeni bod.

Sloboda je pobjedila na Tusnju Celika, uzela bod Sarajevu na Kosevu, pretrpila blamazu na svom terenu od Laktasa i dozivjela jos jedan gostujuci poraz od Leotara u Trebinju. Njen bodovni saldo je 4 osvojena boda i gol razlika 5:7.

Velez i Borac zajedno bjeze nevjerovatnih 5 bodova razlike ostalim Ex-Yu prvoligasima sa pridodatim prvakom BiH - Zrinjskim (22:17 u korist Veleza i Borca).

 Velez i Borac zajedno su dali nevjerovatnih 5 golova vise 
od ostalih Ex-Yu ligasa zajedno s pridodatim prvakom BiH - Zrinjskim (22:17 u korist Veleza i Borca)

Ostali Ex-Yu ligasi sa pridodatim prvakom BiH Zrinjskim primili
su nevjerovatnih 4,5  puta vise golova od Veleza i Borca (6:26 u korist Veleza i Borca)

Brojke su zaista neumoljive. Moje pitanje glasi: Zasto sarajevski mediji ne tretiraju dva trenutno najbolja kluba u drzavi na adekvatan i primjeren nacin?

19.08.2009.

INTERVJU SA SELEKTOROM...

almirseckanovic.blogger.ba

Na gore navedenom blogu moga kolege Almira Seckanovica tuzlanskog dopisnika sarajevskog Oslobodjenja mozete procitati prvi intervju s jucer izabranim selektorom novinarske fudbalske reprezentacije Mostara (kantona Hercegovacko-neretvanskog)...

Selektor je moja malenkost...

;-) 

12.08.2009.

Ciro Blazevic - majstor prevare, ublehe i mesetarenja...

Ni jednog trenutka nisam imao sumnju kada je Ciro Blazevic u pitanju. Oko fudbalskog terena nikad nije hodao takav majstor ublehe, takav komicar, takav klaun kao sto je taj, kako ga nazvase da bi mu se ulizali ''trener svih trenera''. Posjetioci mog bloga znaju da nisam ni jednog trenutka sebi dozvolio takvu euforicnost da tog manipulatora uzdizem medju zvijezde nakon pobjeda protiv Belgije. Uvijek je Ciro igrao na BLEF i na TREF. U karijeri su mu se znale poklopiti mnoge situacije koje bi se vjerovatno poklopile da je na klupi bio recimo Zeljko Komsic ili Milorad Dodik.

Tamo gdje je Ciro trebao do kraja potvrditi ''svoju vrijednost'', tada je uvijek ostalo zamuceno i vrlo sumnjivo. Polufinale Mundijala 1998.godine i ''sumnjivi i nepravedni'' poraz Hrvatske od domacina Francuske nikada nece ugasiti dvojbu je li u tom polufinalu bilo sve cisto. Za vrijeme svoje trenerske karijere u Francuskoj imao je Ciro aferima, i ma kako izgledalo da uvjeravam sam sebe da paranoicno kujem teoriju zavjere, rasplet mnogobrojnih situacija me tjera na jednostavan zakljucak kako nije rijec o nikakvoj teoriji zavjere. Ovdje je naprosto rijec o golim cinjenicama.

Zasto je Mesa Bazdarevic govorio tako kako je govorio o Ciri? Zasto je Vaha Halilhodzic imao sumnjicavost prema ''takozvanom treneru svih trenera'' ili UBLEHASU SVIH UBLEHASA? Zasto je Baka Sliskovic nedavno novinaru mostarskog Dnevnog lista otvorio dusu i odgonetnuo po kom principu Blazevic poziva igrace? Zasto je Meho Kodro moralna velicina, gromada od covjeka i moralni pobjednik, cista obraza i ponosno odstupio ne dozvolivsi da se gazi njegov autoritet i njegovi principi? Probajte sami pronaci odgovore na prethodnih par pitanja?

Neka sportski novinari sada upitaju Elvira Bolica, Sergeja Barbareza, Hasana Salihamidzica, neka upitaju Ilju Dominkovica, Sulju Colakovica sta misle o svemu nakon IRANSKE FUROIZNE FUDBALSKO-NUKLEARNE DEMONSTRACIJE u kojoj se izgubljena utakmica preokrece u maestralan trijumf u zadnjih 15 minuta utakmice? Ne moze se niko pravdati izostankom Misimovica, Rahimica, Muratovica, Muslimovica, Vladavica, (pa i Iran je dosao u Sarajevo s potpunim anonimusima). Ne moze ni Supiceva povreda biti nikome izgovor, ni Nurkovicevo statiranje od trenutka kada je stao izmedju stativa. Jedan je i jedini odgovor: Ciro Blazevic je prokockao cistu pobjedu protiv Irana, onog trenutka kada je iz igre povukao Zlatana Bajramovica i Miralema Pjanica.

Car je gol, hoce li neko uzviknuti konacno? I UBLEHASU SVIH UBLEHASA u ulizivackom i podanickom zanosu nazvanog i ''trenerom svih trenera'' pokazati izlazni put sa pozicije selektora BiH. Evo, ovom prilikom javno pozivam: CIRO, ODSTUPI I IDI U GRADSKU SKUPSTINU ZAGREBA, a fudbalsku reprezentaciju prepusti MEHI KODRI, MESI BAZDAREVICU, BLAZU SLISKOVICU, SAFETU SUSICU. I kada podjes povedi i kompletan personal Saveza sa sobom. Skontat cete vi vec nesto. CIRO ODLAZI...

11.08.2009.

Petlja kod Franfurta - 3.dio

Imaj vremena za rad, to je cijena uspjeha.

Imaj vremena za razmisljanje, to je izvor moci.

Imaj vremena za igru, to je tajna mladosti.

Imaj vremena za citanje, to je osnova mudrosti.

Imaj vremena za prijateljstvo, to je put do srece.

Imaj vremena za sanjarenje, to je put ka zvijezdama.

Imaj vremena da volis i da budes voljen, to je privilegija bogova.

Imaj vremena da gledas oko sebe, suvise je kratak dan za sebicnost.

Imaj vremena za smijeh, to je muzika duse.

02.08.2009.

Petlja kod Frakfurta - I. nastavak...

Uslovi zivota namecu covjeku bezbroj trauma i problema, pa se on ponekad osjeca izgubljenim i bespomocnim. Mnogi zbog toga skrecu s pravog puta, i, pored ostalih stranputica, traze izlaz... Neko ga proba pronaci u poeziji, neko u prozi, alkoholu, kockanju, neko u promiskuitetu, neko nema vremena traziti bilo kakav izlaz. Prepusti se da ga ponese matrica. Nekome traume i problemi toliko udju pod kozu da postane vremenom nejasno ili potpuno jasno, je li trauma i problem nesto sto je dobro i treba da ostane ili je to nesto iz cega se treba probati izvuci?
Fenomen pisane rijeci i fenomen alkohola su dvije dijametralne, dvije razilazne suprotnosti. To su, mozda i tako da ih nazovemo, dva demona koji svaki za sebe vladaju covjekom, tako da im se pokoravate, predajete, i u tim demonima pokusavate naci izlaz iz teskih situacija. U prvom slucaju, kod dobrocudnog demona- pisane rijeci, opustanjem, sa osjecanjem unutrasnjih radosti i osvjezenja. U drugom, negativnom demonu - alkoholu, bjezanje od strahova i problema, ulazeci tako u pravi lavirint trauma i bezizlaza. U oba slucaja postupci ljudi su prije svega fizicke prirode, znači, uocljivi su vizuelno. Ali isto tako dozivljavamo i unutrasnje reakcije, koji su razlog i uzrok spoljasnjeg ponasanja nas kao ljudskih bica...


Stariji postovi

BisNer
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
40306

Powered by Blogger.ba