BisNer

"...ova ruka kaže ti da staneš i zamisliš se nad svojim rukama..."

22.10.2009.

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ - S BIH U JUŽNU AFRIKU

RAZOTKRIVANJE  

 

NN: Miroslav Ćiro Blažević priznao da je pogriješio protiv Francuza na SP-u 1998.

 

N: Da mi je ova pamet bila, bio bih svjetski i europski prvak

 

PN: Treba pobijediti Estoniju, a to nije lako. Logično je da sam sad potpuno u tom problemu, tražeći već sada najbolju soluciju i moleći Boga da mi se nitko ne ozlijedi

 

 

Piše: Nermin Bise

 

Ljeto 1998. Hrvatska je na vratima finala Svjetskog prvenstva. Protivnik je domaćin i organizator – reprezentacija Francuske. Svečana loža St. Dennis stadiona u Parizu u najjačem sastavu.

Sama krema svjetskog i europskog nogometa sjedi i priželjkuje samo jedno. Hoće li konačno netko zaustaviti to čudo od reprezentacije na čijem je čelu karizmatični Miroslav Ćiro Blažević. Bilo bi idealno da domaćin i organizator Francuska zaustavi furiozan nalet Ćirinih vatrenih sinova, kao da se dalo iščitati s izraza lica Michela Plattinija, Seppa Blatera, Lenarta Johanssona. S njima uz rame sjedi i isto priželjkuje nogometni mogul Bernard Tapie, dugogodišnji šef francuskog kluba Olimpique iz Marseilla i siva eminencija, odnosno alfa i omega europskog i svjetskog nogometa. Svoje su mjesto u loži našli, logično je, i dva predsjednika Jacques Chirac, prvi čovjek Francuske, i sad već pokojni predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Hrvatska vodi 1:0. A onda na scenu stupa Lilliam Thuram. Dvije lopte gotovo s istog mjesta, a bilo je više od dvadeset metara udaljenosti, završile su iza leđa Dražena Ladića. Sve ostalo je povijest...

- Pogriješio sam. Da mi je tada ova pamet bila, bio bih svjetski prvak i prvak Europe s Hrvatskom. Samo da mi je tada bila ova pamet. Nažalost, to me proganja i proganjat će me do kraja života“, rekao je u ekskluzivnom razgovoru za Dnevni list Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, što su mu novinari u jednom od brojnih epiteta prikačili uz ime.

 

MN: Sve jači i upečatljiviji

 

Kroz čitavu karijeru, a ona traje prilično dugo i uspješno, novinari, i ne samo oni, kačili su Ćiri i zamjerali, hvalili ga i uzdizali u nebeske visine, kritizirali i stavljali na lomaču. Njegova se svaka izjava, pojavljivanje u medijima, posebno vagalo i mjerilo. Ćiro je naprosto mamac za široke mase. Karizmatičan i duhovit, izravan i bez dlake na jeziku s bogatim dijapazonom komentara i upadica svojstvenih samo njemu, Čiro se, iako u osmom desetljeću života, i dalje osjeća poletan i pun energije. Ništa od svog šarma Blažević nije izgubio. Štoviše, kako vrijeme prolazi Čiro je sve jači i upečatljiviji.

Aktualnom izborniku nogometne vrste BiH Miroslavu Ćiri Blaževiću ne treba ništa nego se pojaviti na najfrekventnijoj sarajevskoj ulici Ferhadija, pa da u djeliću sekunde postane meta za dječicu od desetak godina, ljepuškaste sarajevske djevojke u dvadesetima, sredovječne dame, prolaznike svih uzrasta koji su imali sreću podijeliti osjećaj da Blaževiću stisnu ruku. Fotografiraju se s njime ili mu zatraže autogram. Taksisti i drugi vozači zastajkuju. Pritiskuju dugmad u vozilima i odjednom kolone vozila trube u jedan glas. Ljudi iz tramvaja mašu, Ćiro im uzvraća.

 

MN: Ljudi ga naprosto obožavaju

 

Sami smo se uvjerili u karakterističan prizor na najpoznatijoj sarajevskoj ulici. Sjednica Izvršnog odbora NS-a BiH trajala je nešto više od tri sata. Završila je u 14.15 sati. Najveća špica u Ferhadiji. Do restorana Libertas gdje smo dogovorili razgovor s Blaževićem od zgrade Saveza, treba nam 200 metara. Najmanje 50 ljudi u te dvije stotine metara naprosto ga je zaskočilo. Ljube se s našim izbornikom, žele mu mnogo sreće i zdravlja. Jedna mu gospođa predlaže da povede BiH kao političar velikom brzinom kako to naša nogometna vrsta radi. Ćiro se smiješka, sa svima se srdačno rukuje, ljubi se, maše rukama, otpozdravlja. Ona ista gospođa Ćiri govori da političari u BiH bar u djeliću postotka slijede njega i naše nogometaše, sve bi bilo ljepše i bolje. Blažević na to, u svom stilu, kratko poentira: „To je nažalost tako.“ Pitamo našeg sugovornika u kojoj je mjeri rutina i pristojnost u pitanju, a koliko je prisutna istinska želja da se s ljudima koji ga naprosto obožavaju, ostane na tako nonšalantnom i prirodnom rastojanju. S takvom vrstom pritiska Blažević se nosi uspješno destljećima. Gdje god je došao, uvijek je bila ista slika: Zagreb, Priština, Zürich, Sarajevo, Teheran, Nantes... Ipak, sa simpatizerima i navijačima reprezentacije BiH sve je nekako drukčije, prirodnije i originalnije. To će nam Ćiro sam i priznati.

- Ja jako volim ljude i imam jednu odgovornost prema svim našim navijačima. Ne može se dogoditi da ja bilo kome uskratim potpis ili fotografiranje s ljudima koji to žele, i to obavljam sa zadovoljstvom. To meni nije teško. Dapače, vrlo sam sretan kad je to tako. Kad jedanput budu prolazili pored mene kao pored turskog groblja, onda je to početak kraja, počeo je Blažević razgovor u svom stilu.

Dodaje kako je i kompletna europska, ali i svjetska nogometna javnost konačno reprezentaciju BiH prihvatila s ogromnom dozom respekta i poštovanja.

 

MN: Od neprijatelja stvara prijatelje

 

- Ono što osobito veseli jest činjenica da cijela populacija ne samo ovih prostora, nego cijele Europe navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Ja sam se bavio tim fenomenom i nije bilo teško doći do zaključka da su simpatije u svijetu iz jednog prostog razloga, i to sentimentalne naravi, jer svi su solidarni s reprezentacijom Bosne i Hercegovine radi svega onoga što je ovaj narod propatio, kaže nam izbornik BiH.

Svuda gdje je imao trenerski izazov, Ćiro je uspio ostaviti dojam osobe koja je osim izražene karizme i u misionarskoj funkciji. Kao takav nije uvijek rado prihvaćan u sredinama gdje je dolazio. Najbolji primjer je i njegova rodna domovina Bosna i Hercegovina. Mnogi su se treneri iz naše zemlje javno pobunili protiv Ćirina dolaska na čelo naše izabrane vrste. O njihovim imenima ovom prilikom nećemo govoriti. Veliki broj novinara, također, imali su rezerviran i prilično oštro i kritički uobličen pristup na vijest da će Blažević preuzeti kormilo reprezentacije BiH.

I potpisnik ovih redova u nekim svojim tekstovima nije štedio Blaževića. Veličina našeg izbornika je, između ostalog, i u tome, a to nam je javno i priznao da od ljudi koji imaju prilično neprijateljski i odbojan stav prema njemu, želi stvoriti prijatelje. Tako se na najbolji način, na sebi svojstven način, obratio i brojnim trenerima iz BiH.

 

MN: Džentlmenski prema mlađim kolegama

 

- Isto tako ću se zahvaliti onima koji nas na jedan divan način prezentiraju, radeći po Europi na jedan korektan način. I oni su u mnogome doprinijeli da ova manifestacija simpatija prema našoj reprezentaciji bude refleks simpatije prema cijeloj Bosni i Hercegovini. To je za jednog moralnog čovjeka, što si ja utvaram da jesam jedna velika hipoteka i znam da sam privilegiran utoliko jer sam u poziciji da ovom narodu donesem, zajedno s mojom momčadi, nove radosti i novu vrstu dostojanstva. To nije nimalo lako podnijeti. Ja se s tim dosta teško nosim, ali nosim se i u ovom trenutku moja najprimarnija preokupacija je Estonija, rekao nam je izbornik i na taj način prebacio priču na predstojeći kvalifikacijski ogled u Tallinu protiv Estonaca. Pobjedi li BiH u toj utakmici, onda je doigravanje i definitivno osigurano.

- Ne daj Bože, moglo bi se dogoditi da pokvarimo sve ono što smo tako mukotrpno stekli. Treba pobijediti Estoniju, a to nije lako. Logično je da sam ja sad potpuno u tom problemu, tražeći već sada najbolju soluciju i moleći Boga da mi se nitko ne ozlijedi.

 

MN: Ne daj Bože susret s Hrvatskom

 

Težak poraz Hrvatske u posljednjem srazu s Engleskom na Wembleyju naš je izbornik podnio teško. Kaže kako nije vidio nakon te utakmice jednog od svojih vatrenih sinova sa SP-a u Francuskoj 1998., Slavena Bilića koji se nalazi na užarenoj izborničkoj stolici.

- Nisam popričao s Bilićem jer ja njemu neizmjerno vjerujem. Slučaj i sreća su htjeli da je Bjelorusija pokazala stvarno jednu sportsku svijest i korektnost. Oni su svojim neodlučnim rezultatom protiv Ukrajine širom otvorili vrata Hrvatskoj za sudjelovanje u dodatnim kvalifikacijama. Mene ne brine Hrvatska, oni odoše u kvalifikacije, mene brine naša reprezentacija, jer smo mi u jednoj neprilici da upropastimo sve ono što smo stekli mukotrpno. Da završimo priču s Hrvatskom. Ja navijam za Hrvatsku i sretan sam da je odškrinula širom vrata za sudjelovanje u dodatnim kvalifikacijama. Ono što priželjkujemo je da i mi budemo tamo. Nadam se da se neće dogoditi da se mi nađemo s Hrvatskom u tom doigravanju, ponovio je svoje strepnje Ćiro ukoliko sreća odredi da se u dodatnom meču odluke za odlazak u Južnu Afriku BiH bude morala sudariti s Hrvatskom.

- Ja sam profesionalac i ne daj Bože da se mi nađemo s Hrvatskom. Ja ću profesionalno odraditi svoj posao i bit ću milijun posto na strani moje reprezentacije, a to je danas Bosna i Hercegovina. Bez obzira što me vežu najljepše uspomene s Hrvatskom, ja ću uistinu profesionalno to odraditi, iako se previše molim Bogu da bi mi tu nesreću pripremio i uputio nas na Hrvatsku u razigravanju, potpuno otvoreno je Blažević otkrio svoje karte u slučaju da se scenarij koji nikako ne želi, pretoči u stvarnost.

 

 

Okvir 1

N: Ja sam za Hebranga

 

Neizostavno pitanje u razgovoru s Miroslavom Ćirom Blaževićem svakako su i predstojeći predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Treba podsjetiti da je svojevremeno i sam Blažević bio predsjednički kandidat za Banske dvore. Između Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića, Ive Josipovića i eventualno Milana Bandića, Ćiro je kratko, kao iz topa, ispalio ime svoga favorita: „Ja sam za Andriju Hebranga!“

 

Okvir 2

N: Odemo li u Južnu Afriku, nećemo biti autsajderi

 

Budući da je i sam priznao u razgovoru za Dnevni list kako je pogriješio u polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., Ćiro je sa zadrškom ustvrdio da mu je tada bila sadašnja pamet, bio bi na vrhu svijeta s Hrvatskom. Naš je dojam i konstatacija sadržana u sljedećem:  Tko još to zna pod kakvim okolnostima je Thuram preokrenuo rezultat u tom susretu? Zanimalo nas je predviđanje Blaževića dokle BiH može otići ukoliko se plasira u Južnu Afriku: Ako bi slučaj i sreća htjeli da odemo, mi sigurno nećemo biti autsajderi“, rekao nam je Blažević.

 

Okvir 3

N: Zabrinutost potisnula emocije

 

U susretu s Armenijom u Erevanu naš izbornik nije za 87 minuta pokazao niti jednu emociju. Onda je izišao Ibričić, rezultat je bio već 2:0 i pobjednik je bio izvjestan. Tek tada Ćiro se osmjehnuo i poljubio strijelca prvog pogotka u Erevanu Senijada Ibričića:

- Ja, nažalost, imam isuviše puno iskustva da ne bih znao kako se u nogometu za trenutak stvari okrenu. Potkraj sam bio radostan u Erevanu iako sam bio jako zgrčen i prepadnut da se ne dogodi neki kiks, što u nogometu se to u trenutku dogodi. Razumljiva je bila moja zabrinutost, točnije moja koncentracija da povučem nužne poteze da bi spriječio zlo, rekao je Blažević.

 

Okvir 4

N: Dinamom vladaju nestručni ljudi

 

- Jako mi je žao da je Dinamo u poziciji da ne može konkurirati Europi, jer je imao mogućnost to napraviti. Mislim da kadrovska politika nije vođena na jedan stručan način, nego na način koji nametne jednostavno prilika. Nogomet je uistinu atomska bomba. Tu ne smiješ povlačiti krive poteze, jer ćeš onda eksplodirati, prokomentirao je Blažević stanje u klubu, za koji ga vežu posebne emocije iz njegove dugogodišnje karijere.

BisNer
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
43266

Powered by Blogger.ba