BisNer

"...ova ruka kaže ti da staneš i zamisliš se nad svojim rukama..."

02.08.2009.

Petlja kod Frankfurta...

Zrnca kojima se sklapa mozaik sastavljena su od biserja, kamena i stakla...

Put do kuće prijatelja nikad nije dug...
Prijatelji su blago...
Moji prijatelji su moja imovina...
Prijatelj je neko ko vidi kroz tebe, a i dalje uziva u pogledu...
Ne idi ispred mene, jer mozda te necu pratiti. Ne idi iza mene, mozda te necu voditi. Hodaj pored mene i budi mi prijatelj...
Prijatelj je taj koji dolazi kad drugi odlaze...
Napredujem sa malom pomoci svojih prijatelja...
Ljudima je ljubav najpotrebnija onda, kada je najmanje zasluzuju...
Smijeh je najkrace rastojanje izmedju dvoje ljudi...

25.07.2009.

Ko sam ja da ti sudim?

Naslov ove Oliverove pjesme odvec je poznat. Pitam, zasto ponekad, mozda i pocesto budemo dovedeni u situaciju da jednostavno - sudimo? Zasto?
Recimo ovako. Ja sam sudija. Fudbalski. Zbilja jesam.  Sudio sam na desetine, stotine utakmica. Ni u jednoj na kraju, pa makar ona bila prijateljska, nije svakome bilo pravo.  Jednom, ali samo jednom sam bio u situaciji da se ljutim sam na sebe sudeci neku utakmicu Druge lige, pazi, druge lige (ko igra za raju, zanemaruje taktiku, to znate gdje zavrsava...), u kojoj je igrao Vratnikov ljuti favorit  - Vrbanjusa. S Bracom na celu. Pomocni stadion Kosevo. Na sljaci. Tu se igraju takve utakmice u jutarnjem terminu, kada se pored tog igralista raja sprema spustiti do Parkuse na kafu. Ali, kome je to sada bitno. Igra se mali sarajevski derbi, kakav Zeljo i Sarajevo, igraju Luha i Braco. E, ja to sudim.  Drag mi Braco, lik je pojava. Gromada od covjeka. On je domacin utakmice. Docekao, pricekao, rekao nama trojici sudija, cujte ovo mi je najbitnija utakmica karijere (svaka mu je vjerujte). Vi samo posteno, onako i neka domacin pobijedi. Ma znamo mi sudije (ne zove nas raja dzaba lopovima kako se sudi posteno, a da domacin pobijedi). Dobio je Braco tu utakmicu. Dao je gol vise nego sto je primio. Njegovoj sreci nije bilo kraja. Tada je carsija brujala da je Bracina Vrbanjusa pobjedila Feragetov i Luhin Vratnik. Kad sudis utakmicu, sudis igru. Danas sudim zivot. Napustio sam fudbalske sudijske vode. A sta sa zivotom?
U koju on  ligu spada?
I on je igra. U kojoj pravila vaze samo za katedru. I predavanja. Filozofija. Sociologija.
Ili za odabrane? Na njemu, zivotu, je li, najbolje se potvrdjuje ona da su pravila stvorena da se krse. Ljudi su okrutni, uzimaju si prava, bez pitanja, bez oklijevanja, dopustenja.
Cemu? Kome?
Bijemo bitku za koju svi znamo da smo je izgubili, prije no sto je i pocela. Cemu onda da prosudjujemo, kome da sudimo, sto od nas traze da presudjujemo, donosimo sud o nekome, necemu.  Jesmo li to bas mi?
Svi smo u istoj skupini, no opet, dopustamo si da sudimo  jedni drugima.
Pitam se, ko to nikada ne grijesi? Da li je bas svaka greska za osudu? Ako greske i ima, a ima je, onda je nastala u onom trenutku kad dopustimo staviti se u poziciju sudije. Ivo Andric je rekao: Sve Drine ovog svijeta su krive....
Zato volim Olivera Dragojevica i njegovu pjesmu iz naslova ovog posta
Draza mi je od Vela Luke. I volim sto ne sudim - igre...

24.07.2009.

Tragajuci za smislom...

Siroka tema je svaka napisana rijec. Ja to zovem svojevrsnim skidanjem kopreni sa ociju ljudima koji ne vide da se dohvatiti moze i ono sto je naizgled nedokucivo. Sve u svemu, pocelo je kao sto nikada i nigdje i nikome i nikako nije poslo za rukom. Sve ima svoju osobenost, svoj štih i ima svoj identitet u jednoj definiciji - ZNACAJ NEISTRAZENOG JE U TOME STO PREPOZNAJES SNAGU MISLI, SNAGU ZELJE I EFEKT SVOJE VRIJEDNOSTI PRETVARAS U SMISAO.

24.07.2009.

Traje li svaka noc kratko...?

Kroz tu plavu izmaglicu cini mi se da mi prolijecu sekvence iz tog filma...ali, ne bih bio siguran je li to taj ili je neki drugi sa slicnom fabulom..

Jer, nekako je nepisano pravilo da se u 20 ili 30 godina obicno pojavi neki film ili roman koji ima dosta slicnosti s necim sto je DEJA VU...ANYWAY....

Nezadovoljstvo je potpuno razlozan i logican osjecaj kojeg imamo. Nekad nas taj osjecaj natjera da ga preobrazimo u zadovoljstvo...Sta hocemo, necemo, mozemo ili nemozemo potpuno je sirok dijapazon o njemu bi se dalo, a i moglo nasiroko i nadugo pisati i razgovarati .

VRIJEDNOST...
Svaka rijec, ili recimo ogromna vecina njih, koja potvrdjuje neku osobenost i daje znacaj nasem osjecaju...dakle, vecina tih rijeci moze se tumaciti visesmisleno...da li dvo, tro, petero....ili xysmisleno....
I sve ce imati svoj odredjeni smisao, pa se opet vracam na pocetak misli i ponavljam da svaka ta rijec ima svoju VISESMISLENOST...

21.07.2009.

Kako je u BiH zaživjela poslovica po kojoj sit gladnom ne vjeruje

Glavešinama plaćeni odmori - sirotinji dugovi i računi 

U FBiH, momentalno najkritičnijoj sastavnoj cjelini ionako glomaznog i preskupog državnog aparata već je smanjen iznos za regres i sada iznosi 350 maraka

Svi uposlenici institucija koje se financiraju iz državnog proračuna za regres će linearnim snižavanjem dobiti 570 maraka, umjesto 630, koliko su dobivali do sada uz plaću za mjesec srpanj. Tako bi, doduše, trebalo biti, budući da se u parlamentarnoj proceduri nalazi Zakon o izmjenama i dopunama zakona o plaćama u državnim institucijama. Taj bi zakon mogao proći i bit će to rezultat velikog pritiska javnosti i sve većeg broja nezadovoljnih ljudi kojima se dokidaju prava po skoro svim osnovama. Kada je riječ o Federaciji BiH, momentalno najkritičnijoj sastavnoj cjelini ionako glomaznog i preskupog državnog aparata, provedba interventnog zakona će, u višoj mjeri nego na razini države, neminovno dovesti do smanjenja novčanih izdataka uposlenicima na ime regresa.

Sve jača nervoza

To znači da će svi uposlenici koji se financiraju iz federalnog proračuna za regres u narednih mjesec dana dobiti 350 maraka, što je dodatak od 50 posto na iznos prosječne plaće. Prije dolaska interventnog zakona i recesijskih lomova regres je iznosio 70 posto od iznosa prosječne plaće. ''U ovakvoj situaciji kakvu trenutno imamo drugačije se nije moglo. Međutim, kako ne bi došlo do zabune, treba podcrtati da se sve ono, što je proračunom predviđeno, mora isplatiti, pa tako i regresi'', kazao nam je izvor iz federalnog ministarstva financija.  Centri civilnih inicijativa (CCI) nadgledaju rad svih parlamenata i vlada u BiH i kontinuirano upozoravaju na ogromno rasipništvo parlamentaraca, ministara i njihovih suradnika. Njihova su primanja megalomanska u državi čiji građani muku muče s mišlju kako doći do štruce kruha i litre mlijeka dnevno. Glavna je to i preteška dilema ogromne većine stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Vrtoglavi iznosi

U državnim institucijama uposleno je preko 20.000 ljudi, što znači da se samo na ime regresa njima godišnje iz državnog proračuna izdvoji više od 13,4 milijuna maraka. Kada se to ponovno zbroji i pomnoži na dva entiteta kao zasebne cjeline, a potom na županije u Federaciji BiH dolazi se do vrtoglavih novčanih iznosa. Kakvo je onda čudo što se u našim prilikama obistinila ona narodna poslovica po kojoj ''sit gladnom ne vjeruje''. Tako će glavešine s državnih jasala na ugodna ljetovanja duž svijeta. Sirotinja će se pržiti i ovog ljeta ugušena svojim dugovanjima, računima, ratama, istodobno zabrinuti hoće li više imati i one mrvice od socijalne pomoći od koje se pate u borbi za golo preživljavanje.


Zašto borba za jasle?

Na razini države postoji 61 institucija koja se financira iz proračuna. Oni koji su opravdano izvrgnuti kritikama i ogorčenju javnosti jesu parlamentarci, ministri i njihovi zamjenici na svim razinama. Na plaće koje se kreću od 4.200 do 5.500 maraka oni dobivaju i naknade pa ukupno za mjesec dana naplaćuju preko 7.000 maraka. Je li onda potpuno jasno zbog čega je tolika borba za posao u državnim institucijama. To, opet ne može zakačiti sirotinju, već one eksponente koji su vični nepotizmu i stranačkoj podobnosti.

Tko im još vjeruje?

''Ako istinski hoće da suosjećaju s ljudima, onda trebaju skresati sva primanja koja imaju. Oni su ustvari nastavili raditi po dosadašnjoj praksi i nisu promijenili ništa, a moraju mnogo toga promijeniti da bi im građani počeli vjerovati'', rekao nam je Ivica Ćavar, konsultant CCI-a za rad državnog parlamenta. CCI konstantno upozoravaju, dodao je Ćavar, da je rješenje u snižavanju ukupnih primanja, kao što su topli obrok, naknade za odvojeni život, rad u komisijama, dnevnice za službena putovanja po BiH i van nje, paušali, putni troškovi, minuli rad…

 

 

 

17.07.2009.

Ukljucite se i Vi...

Prenosim Vam tekst kolegice Slovke s bloga...ako mozete pomozite i vi, a ako ne mozete...zamislite se malo nad ovom pricom....

 

MOLBA!

Zelim svima da vam ispricam jednu pricu.
Molim vas, sto nikada ne cinim, da je pazljivo procitate.
Zena o kojoj cu vam pricati je suvise ponosna da je napise sama, ili da mi dopusti otkrivanje identiteta.....

Zena, udovica BORCA, majka.
Zivi sa dvoje maloljetne djece od muzeve penzije i invalidnine, u sumi - jedva da je dovoljno za prezivljavanje. Ne smijem ni reci koji iznos, tako je mali da jedva pokrije rezije, hljeb i mlijeko. A ipak djeci omoguci sve, od dorucka, preko knjiga i odjece, do vecere. Mora nema, bazen je skup, no ona kaze da se bez toga moze. Jer - nema se.
Kako se bori - to ona zna, ne mogu to ni opisati. Djeca su jos u osnovnoj skoli, nisu dovoljno veliki da privredjuju.


Tamo neke odvratne '92, poceo je rat, muz je Borac, sa velikim B. Do kraja. Od maja do decembra '93 logor, necu detaljisati. Ranjen odmah po povratku na liniju, pocetkom '94, tesko ranjen, nije mi zeljela ispricati detalje, place kad se sjeti. Bubreg i crijeva. Slijedi operacija koju jedva prezivljava, jedna, druga. Front. Treca. Svaka teza od prethodne.

Konacno se zavrsava rat. Pocinje normalan zivot, oboje rade, djeca rastu.
Do srcanog udara, 2001.
Radio je i dalje, neposredno nakon oporavka, koji nesnosni paradoks - kao sekretar udruzenja ratnih vojnih invalida!!!!
U medjuvremenu, '97 dobio je invalidninu, koju u avgustu 2004 ukidaju, sa objasnjenjem - "umro je prirodnom smrcu" od mozdanog udara, sedam dana prije ukidanja invalidnine. Znaci kad umres, dovoljno je sedam dana da ukinu SVE. Dom si ziv nikakav vremenski period nije dovoljan da dobijes BILO STA! To se zove drzava.
Zena ostaje bez posla, proglasena "viskom" jer je pokusavala da radi i paralelno se brine o muzu i djeci.
U septembru 2005, uz pomoc ljudi koje ne bih da imenujem, invalidninu vracaju i Zena ostvaruje konacno pravo na muzevu penziju.
Ponavljam, penziju BORCA, koji je bio u logoru, borio se i radio do zadnjeg daha.

Od momenta srcanog udara, imovinske okolnosti slabe. Racuni dolaze, djeca rastu. Period oporavka jednostavno nema para da se plati sve. Ostaje mali dug za struju. Nakon oporavka, placa se dalje.
Mozdani. Opet nema, jer sad vise nema ni sa jedne strane.

Dug za 2004 i 2005 dok Zena nije skupila sve moguce i nemoguce papire da dokaze da zbilja SMIJE dobiti nazad bespravno oduzetu invalidninu BORCA, narastao je na nedostiznih KM 4130,65

I uprkos okolnostima, Zena placa sve sto ppotrosi od kada ima redovna primanja, ma kako minimalna. Ipak, iskljucice joj struju ako ne plati dug. Ovo dug, prosto ne pise moj mozak, samo prsti, muka mi je.

Ovo je drzava? Ovako se paze porodice boraca?

Molim vas, ako iko ima zelju, kao sto je ja imam, da pomogne Zeni sa velikim Z da izmiri ovim bezosjecajnim i kompletno nezainteresovanim monopolistima navedeni dug, kako bi ipak prezivjela, neka mi posalje PP. To vidim kao jedini nacin da se bar malo ublazi nepravda nacinjena Zeni BORCA, Zeni BORCU.
Molim vas. A vecina vas zna da ja ne molim.
Sad vas MOLIM!

Hvala svima od srca, za svaku pojedinacnu markicu, koja u ovom slucaju znacin jako, jako mnogo!

16.07.2009.

Pogodi ovo...

Letjelo je jato ptica.
I onda se podjelilo u dva manja jata.
Jedno je jato bilo gornje.
A drugo je jato bilo donje.

Ptice iz gornjeg jata rekose pticama iz donjeg jata:
-Ako vam damo jednu pticu, bit ce nas isto, a ako nam date jednu pticu bit ce nas duplo vise...

Pitanje:
Koliko je ptica u gornjem, a  koliko u donjem jatu?

07.07.2009.

Ne, ovo je nemoguće...

Stvarno, ovo je već pomalo zabrinjavajuće...
Sad sam na indexu naletio na ovu vijest....

Sve šok za šokom...

Oni koji igraju kladionicu i klade se na tenis mečeve stotinu puta su naletili na ime francuskog igrača Montcourta...

a pročitajte vijest ispod....

FRANCUSKI tenisač Mathieu Montcourt iznenadno je preminuo u 24. godini života, a uzroci njegove smrti zasad nisu poznati, piše francuski sportski dnevnik L'Equipe.

Tragičnu vijest potvrdio je i tehnički direktor Francuskog teniskog saveza Patrice Dominguez.
Navodno je Moncourta u beživotnom stanju pronašla njegova djevojka u apartmantu u Boulogne-Billancourtu, predgrađu Pariza, u noći s ponedjeljka na utorak. Policija istražuje uzroke njegove smrti.

Montcourt je karijeru započeo 2002. godine, a u trenutku smrti bio je 119. na ATP ljestvici. Hrvatski ljubitelji tenisa pamte ga po nastupu na Challengeru u Rijeci, gdje je još prošlog tjedna dogurao do polufinala (poraz od Slovenca Kavčiča 6-3, 6-3).

 

RiP

 

Moje iskreno saucesce....
Bio je veliki covjek, momcina...igracina....
07.07.2009.

Znao sam

Otvorim portal i imam šta pročitati. Loša vijest. Na treningu povrijeđen Edin Džeko. Nastavak vijesti kaže kako je riječ o nagnječenju gležnja, te da se ne zna koliko je povreda ozbiljna. Gledam datum i sat objavljivanja vijesti. Friško. I, onda kažem...pa, ljudi moji, jesam li ja crna ptica zloslutnica ili je samo riječ o pukom poklapanju previše detalja u priči koju sam jučer nagovjestio.

Evo, kako je tekla priča. Moj prijatelj Asim i ja, vraćajući se iz Mostara započeli smo temu oko fudbala, reprezentacije, Džeke, transfera i čega još sve ne....a pošto mi s Asimom paše priča o fudbalu, jer je čovjek definitivno živa enciklopedija, to nije bilo ono hajmo ubiti vrijeme, da nam putovanje brže prođe.
-Šta ti misliš, Boga ti, ovo oko Džeke, šta će biti i kako, digla se prevelika prašina, upita me Asim.
-Ne znam, rekoh mu i nastavim: mislim da bi njega italijanska liga nekako umrtvila, igra klubova iz Serie A je takva, deprimirajuca i frustrirajuca, i mislim, da on onako leprsav i razigran ne bi imao ni prostora, a ni vremena da bljesne punim svojim sjajom. Bolje sto ostaje u Wolfsburgu, ima uza se Grafitea i nekako mi je njemacki fudbal atraktivniji od talijanskog catanazzia (ključa), ispalim ja odgovor Asim u jednom dahu...
I dodam jos da bi za Dzeku najidealnije lige bila engleska Premier divizija ili spanski El Campeonato, i onda bih volio da sam tu stao. Danas bi mi bilo lakse. Ali, nisam stao. To je moj stari problem. Ne umijem ili necu da stanem kad bi mozda trebalo. I nastavim ja Asimu:
-Samo me strah necega'', a iz Asimova sam pogleda vidio sta smjeram da kazem:
-Bojim se da mu na nekom bezveznom treningu ili lijevoj pripremnoj utakmici ne uleti kakav mesar tipa onog Taylora sto je otkin'o nogu Eduardu da Silvi i onda imamo problem svi. Prvo Dzeko, pa reprezentacija BiH, pa Wolfsburg, pa opet svi mi zajedno, pa fudbal globalno, pa je upitan mozda i baraz za Juznu Afriku, eto, daj Boze da su ovo samo moje crne sumnje, ali nakon Vede Ibisevica ja vise definitivno vjerujem u teorije zavjere...

I, kazem vam, otvaram danas portal i PAFFFF...Pa, mislim stvarno....
Trebam li vam reci da je na Dzeku na bezveznom i lijevom treningu startovao Talijan...
Bolje da sutim...
Pa, stvarno...

15.06.2009.

Nevesinjka i Gačanka

Najljepše žene ili djevojke u našoj državi su Hercegovke. Dvije godine za redom, dvije lijepe ''Herke'' ponijele su titulu Miss BiH. Ali, gle čuda, nijedna nije iz Mostara. Pa, kako to, je li moguće? Jer, tobože, Mostarke su najljepše, kako reče jedan moj prijatelj, ali ih niko ne ...e (što u pravom, što u prenesenom smislu). Mada, u suštini, izbori za Miss i Eurosong više nemaju nikakva smisla, a ni značaja, i masa ljudi se prilično ohladila od tih predstava. No, ipak, to što je mišljenje tako, ne minimizira ni malo uspjeh Andree Šarac iz Gacka koja se okitila titulom.

Andrei je krunu predala Aleksandra Vuičić dojučerašnja miss koja je iz susjednog Nevesinja. Posebno je impresivan bio njen govor sinoć uoči proglašenja pobjednice, gdje je lijepa Nevesinjka u više navrata istaknula svoju domovinu - Bosnu i Hercegovinu. Impresivno je zato što je riječ o nama, takvima kakvi smo, mada bi u svakoj ostaloj državi na svijetu, takva izjava bila logična i protokolarna i ne bi joj se pridodavao poseban značaj. Ali, kada to kaže ljepotica iz Nevesinja, koja je pritom zaboravila napomenuti Republiku Srpsku, a prednost dati Bosni i Hercegovini, e onda je to tako uočljivo i pozitivno.

Kod nas u ''urbanoj'' ili ''mediteranskoj'' Hercegovini za Gacko i Nevesinje važi floskula da je to negdje ''gore'', da su to ''gornjaši'', da proizvode sir, kajmak i pršut, da im ''medo'' poštu nosi, da su 'seljaci'', i da slušaju ''narodnjake''. E, pa iz takve Hercegovine (istočne) koja je u glavama ovih urbanih zaostala, u dvije godine došle su dvije ljepotice. Šta ćemo sad? Kako sada opanjkati to podneblje. U Mostaru, dokonom i isfrustriranom centru Hercegovine, uvijek će naći neke zamjerke: ''ta će oni ovo, ta će oni ono...'', jer Mostarci su najpametniji, oni sve znaju, oni govore meko Ć i stavljaju ga (Ć, mislim) tamo gdje treba i gdje ne treba. A ni Mostarke ne zaostaju...

E, pričajte vi, samo pričajte i pametujte....a, uspjeh odnose oni iz malenih sredina, za vas iz onih gornjaških krajeva...A, meni nešto neobično drago...Nije riječ o kompleksima, riječ je o radovanju uspjesima malih, običnih ljudi, iz malih, a ipak tako velikih, ogromnih sredina kakve su Nevesinje i Gacko, recimo.


Noviji postovi | Stariji postovi

BisNer
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
42605

Powered by Blogger.ba